PSIHOLOGIJA SREĆE

6. POGLAVLJE: KADA SREĆA IZOSTANE

PSIHOLOGIJA SREĆE6

Ako je nešto obilježilo zapadno društvo, osobito u posljednjem desetljeću, to je težnja za srećom. Napisano je stotine priručnika za samopomoć na tu temu koji nas uče kako postići osobnu sreću.

Iako je svaki autor definira drugačije te utvrđuje drugačiji put za njezino postizanje, svi se slažu da se radi o društvenoj potrebi na koju treba reagirati, čini se da svatko mora postići sreću, kao da se radi o društvenoj normi, tko ne bi htio biti sretan?

Mnogo je društvenih potreba koje omogućuju dobar život te nije dovoljno imati samo posao, kuću ili automobil, ali može li neuspjeh u postizanju sreće dovesti do depresije?

To je pokušalo utvrditi istraživanje odjela za psihologiju Sveučilišta New South Wales i Australsko katoličko sveučilište zajedno s Odsjekom za psihologiju Sveučilišta u Leuvenu (Belgija) čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Social Psychological and Personality Science.

U istraživanju je sudjelovalo 200 belgijskih studenata odabranih među 686 volontera u dobi između 17 i 24 godina, od kojih 110 žena.

Ispitana su socijalna očekivanja što se tiče negativnih emocija kao što su anksioznost, osamljenost, depresija i tuga; prisutnost simptoma depresije izmjerena je pomoću standardne skale depresije Centra za epidemiološke studije; razina osamljenosti je ispitana prema UCLA skali usamljenosti (Loneliness Scale).

Svi su sudionici prošli kroz situaciju gdje bili su emocionalno izmanipulirani tako da se osjećaju bolje ili lošije.

Rezultati su pokazali da studenti koji imaju veća društvena očekivanja kod postizanja sreće teže podnose neuspjeh u njezinom postizanju, što uzrokuje osjećaj osamljenosti i depresije.